Prijeđi na sadržaj

Rogerije iz Apulije

Izvor: Wikipedija
Rogerije iz Apulije
Rođen o. 1200.
Torremaggiore
Umro 1266.
Split
Služba splitski nadbiskup i metropolit
Sređivanje infokutija

Rogerije iz Apulije (tal. Ruggero di Puglia) (Torremaggiore, o. 1200. - Split, 1266.), talijanski srednjovjekovni redovnik, kroničar i splitski nadbiskup, najpoznatiji po opisu tatarske invazije na Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo sredinom 13. stoljeća.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Rodio se u Apuliji u mjestu Turis Cepia (danas Torre Maggiore). Pravničku službu stekao je u Bologni postavši magister. Oko 1231. godine postaje kapelan u službi Jakova di Pecorara, koji je u rujnu iste godine imenovan kardinalom biskupom Palestrine. Godine 1232. odlazi kao njegov poslanik u Ugarsku, gdje uskoro postaje kapelan, a potom i arhiđakon u Velikom Varadinu (današnji rumunjski grad Oradea).

Kada su 1241. godine Tatari napali i osvojili Veliki Varadin, Rogerije je pobjegao u Thomasbruck, no krajem svibnja 1241. ipak je pao u tatarsko zarobljeništvo. Sljedeće godine uspio je pobjeći iz zarobljeništva i vjerojatno se vratio u Italiju.

Godine 1243. dodijeljena mu je čast arhiđakona u Sopronu, a otprilike u to vrijeme piše pismo i Carmen miserabile koje upućuje kardinalu Jakovu di Pecarori. Krajem 1244. godine našao se na koncilu u Lyonu koji je sazvao papa Inocent IV., a na kojem se raspravljalo o tatarskoj okrutnosti u Ugarskoj. U Lyonu se kao kapelan Ivana iz Toleda zadržao do 1249. kada je postavljen za kanonika u Zagrebu. Dana 30. travnja iste godine papa ga je izabrao i posvetio za splitskog nadbiskupa, premda je splitsko građanstvo i kler predložilo da im novi nadbiskup bude Ivan, skradinski biskup. Međutim, papa je u Lyonu odbio prijedlog splitskog poslanstva i postavio Rogerija na nadbiskupsku stolicu.

Dana 20. veljače 1250. godine, Rogerije je svečano ušao u grad u pratnji dvadesetorice konjanika, s kapelanima i služinčadi. Dvije godine kasnije, tijekom gostovanja sicilskog kralja Konrada u Splitu, dao je zatvoriti sve crkve i obustaviti svako bogoslužje poštujući papinu odluku iz 1245. o ekskomunikaciji cara Fridrika II. i njegovih potomaka. U nadbiskupskoj službi ostao je sve do svoje smrti 1266. godine.[1]

Bilješke

[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]
Prethodnik: Splitsko-makarska nadbiskupija Nasljednik:
Ivan V. (1248.) Ivan VI. (1266. - 1294.)